PIN-UPS
Kao polazište i inspiraciju za svoj najnoviji ciklus radova pod nazivom "Pin-ups" Nikolina Ivezić, izabrala je jedan od sad već povijesnih fenomena popularne kulture: visokotiražne američke magazine pedesetih godina provokativnog sadržaja, odnosno njihove naslovnice s prikazima idealiziranih, oskudno odjevenih "djevojaka iz susjedstva" u izazovnim pozama. Nije iznenađujuće da su spomenute ilustracije zaintrigirale ovu umjetnicu koja već niz godina svojim karakterističnim autorskim rukopisom na duhovit ali istovremeno i ironičan način propituje uloge spolova u suvremenom društvenom ozračju te obrasce njihovih međuodnosa nametnute kao imperativ od strane sveprisutnih masmedija i potrošačke kulture. Dajući svoj komentar za na postavljene, najčešće idealizirane i nedostižne kanone ženskog ili muškog izgleda i ponašanja, umjetnica kako kroz dosadašnje, tako i kroz svoje najnovije radove progovara o općim problemima eksploatacije u suvremenom društvu. Konkretno, eksploataciju i vulgarizaciju seksualnosti kao temu prisutnu i u najnovijem ciklusu Nikolina će već zahvatiti npr. U ciklusima "Mrcine" iz 1997 ili "Don't touch" iz 2000. Dok će je u ciklusu "My Way" iz 2002. Nadovezati na problem legitimnosti popularizacije umjetnosti kroz masprodukciju kiča.

U formalnom smislu, naslovne ilustracije spomenutih magazina pokazuju svojevrsne sličnosti s dosadašnjim umjetničkim likovnim izričajem – i za ove ilustracije i za Nikolinine radove karakteristične su apstraktne neutralne pozadine s kojih prikazani likovi progovaraju jasnim, direktnim jezikom. Umjetnički rukopis Nikoline Ivezić i sam je oblikovan kroz svijet popularne kulture; stripovskih karakteristika, jakih i grubih kontura koje ocrtavaju izražajna i jaka polja osnovnih boja najčešće još i reljefno istaknutih, kroz svojevrsni minimalizam forme i koncentraciju na bitno ovaj rukopis progovara maksimalno. U svojoj ekspresivnosti i prividnoj jednostavnosti izraza Nikolinina djela ostvaruju direktan i spontani kontakt s promatračem te vrlo izravno odašilju svoje višeslojne poruke. Ignoriranje značajki individualnih fizionomija prikazanih likova, a s druge strane razrađenost detalja karakterističnih ženskih dijelova tijela u najnovijem ciklusu radova dobijaju novu komponentu. Naime ovaj put umjetnica svoju uobičajenu tehniku izrade slika-objekata od stiropora, papira, lima i boje nadopunjuje apliciranjem ukrasnih detalja preuzetih iz svakodnevice, konkretno, jeftinim plastičnim, umjetnim cvjetovima ona ukrašava svoje anonimne, tipizirane ljepotice, dodatno tim činom naglašavajući svoju autorsku ironičnu interpretaciju suvremene potrošačke kulture i industrije "zabave za odrasle".

Željka Himbele, listopad, 2002.