GO!BLENI
Pop-art, koji se prvi put pojavio sredinom pedesetih godina u Engleskoj, a tijekom šezdesetih u SAD-u, danas je ponovno aktualan u svojoj "neo" varijanti. Jer u svojoj svakodnevici i danas umjetnici pronalaze snažne izvore inspiracije i mnoštvo tema i motiva za svoje kritičke reakcije kojima raskrinkavaju glupost i trivijalnost. Najviše se dotiču konzumerizma i potrošačke kulture, koji cvjetaju u svojim "hramovima" – velikim supermarketima i shopping centrima. Jedna od umjetnica mlađe generacije koja najagilnije, svojim cjelokupnim stvaralaštvom, reagira na sveopću komercijalizaciju svega i svačega, te na opću vlast medija je Nikolina Ivezić. Ona poput profinjenog sezmografa uplošenim stripovskim izričajem , snažnom bojom i naglašenom linijom odašilje svima razumljivu ironičnu i peckavo-podrugljivu poruku, uz (pod(smijeh karikirajući društvene anomalije, banalnosti i "žutila", ispraznosti i lažan sjaj. Dotiče se i problematike obezvrijeđene etike i estetike, na čije mjesto stupa kič, malograđanština, neinventivnost i loš ukus, pa Nikolina kroz parodiju kritički postavlja pitanje o svrsi, funkciji i vrijednosti umjetnosti. Pritom naglašava ogromnu moć medija i njihovo djelovanje na čovjekovu percepciju. Medija koji danas, umjesto točne i provjerene informacije nude spektakl, afere, seks, skandale i neku drugu, preobličenu stvarnost. Nude orvelovske montaže i manipulacije, kojima se sustavno dizajniraju naše želje i potrebe, naš ukus i naši stavovi; kojima se preuzima naša volja i naše emocije i natura neki drugi – programirani red vrijednosti.

Nikolina Ivezić svoju umjetnost začinja podrugljivom spektakularnošču i apsurdnom bizarnošću kako bi razotkrila realnost medijske zbilje, "stvarnije od stvarne" – i time iluzivne. Ali zato i lažne, jer takva proizvodi i lažne vrijednosti, gušeći i trujući čovjekov životni prostor slatkastom, "sapuničavom" kvazi-estetikom, srozavajući vrijednosni sustav i na pijedestal stavljajući "svijet goblena". Nekad, u svojoj davnoj povijesti, bili su oni vrhunski vrijedni i dragocjeni. Današnji gobleni, međutim, nemaštoviti su i kičastih, slatkastih motiva. Ima i onih rađenih prema slikama slavnih slikara iz povijesti umjetnosti i Nikolina je interpretirala cijelu seriju upravo takvih "goblenskih motiva" na svojim slikama, pretvorenih tek u grubu kopiju svoga izvornika. Ali zato obaveznih u ukrašavanju malograđanskih interijera i počesto znanih tek po "bodu", a malo kad po predlošku (Tizian, Fragonard, Karas…). Transpozicijom znanih likovnih djela u goblene Nikolina Ivezić je na svoj način pokazala koliko oni tad prerastaju u kliše pun zaslađene sentimentalnosti i lošeg ukusa. I time kritički ukazala na lako i brzo potrošačko otklizavanje vrijednosti, te njezino pretvaranje u banalnu uporabnu tričariju koja se pamti tek kao poklopac bombonijere. Ovakav odnos svakodnevnoga i umjetničkoga, međutim u skladu je s aktualnim neo pop-artom, koji voli vrijednost pretvarati u trivijalnost, za razliku od klasičnog pop-arta, primjerice onoga Warhola, Lichtensteina i Oldenburga, koji je išao obrnutim putem, pa trivijalnost uzdizao na razinu umjetnosti.

Višnja Slavica Gabout, kolovoz, 2012.