POP KRIST VS IDEOLOGIJA
Umjetnička se komunikacija danas ne odvija izričito među ljudima, nego u osamostaljenom hibridnom medijsko-ekološkom polju mesu sastavljenom od pojačane i istodobno oslabljene ljudske svijesti, medijsko spektakularnog hiper-prostora, ganglija javnosti, kapitalističko-financijskih probavnih opticaja…tvrdi Zoran Roško.
Upravo na tom hibridnom polju odvio se najnoviji rad Nikoline Ivezić koji izlaže u sklopu projekta 04 u studiju Muzeja suvremene umjetnosti. Video rad o ikoni Krista, sina Božjeg koji je prokrvario iz svojih rana stigmi, nastao je bez "predumišljaja", kao spontana komunikacijska reakcija na priču koja se u posljednjih mjesec dana razvija u medijima.
Priča počinje nevjerojatno: u prostoru Kluba studenata filozofskog fakulteta Nikolina Ivezić i Alen Zanjko su izložili svoje radove što je izazvalo studentski protest, a nakon toga i medijski skandal. Priroda protesta bila je ideološka, naime Nikolina je izložila lik Krista iz ciklusa "Pop Saints" dok je Alen Zanjko izložio likove Marxa, Engelsa i Lenjina. Tim sadržajem su se studenti našli izazvani i povrijeđeni. Naravno, iz perspektive pobunjenih studenata-Marx ,Engels i Lenjin su slavljeni, a lik Krista oskvrnjen.
Čitav ciklus "Pop Saints" Nikoline Ivezić pozabavio se upravo medijima i ljudima odnosno stvaranjem ikona od običnih smrtnika putem medija. Kič i zvjezdanu prašinu koji uobičajeno prate pop zvijezde primijenila je na antropomorfne vizualizacije najuzvišenijih duhovnih uzora – poput Budhe, Krista i svetaca. Pri tom joj cilj nije bio vrijeđati religiozna uvjerenja 90% ljudi na kugli zemaljskoj već samo reagirati na činjenicu, da je nekad vrhunska umjetnost bila posvećena religioznoj tematici, dok danas likove svetaca možemo vidjeti samo u kič kontekstu sličica anonimnih autora.
Kao što je nekad Michelangelov "Posljednji sud" bio reklama za Sikstinsku kapelu, a time i za katoličanstvo "en general", tako bi u sadašnjem novomedijskom vremenu crkva vjerojatno trebala naručiti televizijsku emisiju tipa Story Super Nova Music Talents ako želi reklamu kakvu imaju ikone današnjeg vremena pop zvijezde. Ta banalna paralela otkriva kojom se temom zapravo bavila autorica slikajući pop svece. No "intelektualna" publika njenog Krista s plavim noktima i bez lica, te Zanjkovu seriju "ljevičara" ne vidi tako. Ti su radovi izazvali otvoreno pismo dekanu u kojem voditelje KSFF-a i umjetnike optužuju za veličanje ljevičarskih ideja i vrijeđanje kršćanstva, te mole za uviđavnost prema svojim osjećajima koju bi pokazali skidanjem navedenih slika sa zidova. Nakon što je dekan odbio poslušati zahtjev uvrijeđenih studenata, i nakon što su se mediji manje-više zgranuli nad ikonoklastičnim idejama, sama umjetnica odlučila je iskoristiti novonastalu energiju i koncentraciju za nastavak komunikacije vezane uz razne ideologije i religije.
Umjetnički rad koji Nikolina Ivezić izlaže u Muzeju suvremene umjetnosti, usmjeren je kao i većina suvremene umjetnosti na borbu za kontrolu istine, a ne samu prirodu istine. U tom kontekstu možemo iščitati video snimku slike Krista koja je začinjena s ironičnom fikcijom.
Provokacijskim postupkom "dolijevanja soli na ranu" Nikolina Ivezić se savršeno uklapa u relacijsku umjetnost koja teorijsko i praktično ishodište nalazi u sveukupnosti ljudskih relacija i njihovom društvenom kontekstu, a ne na nekom autonomnom i osobnom prostoru po definiciji Nicolasa Bourriauda.

Olga Majcen /KONTEJNER/biro suvremene umjetničke prakse, lipanj,2004.